jedansan
17.03.2011., četvrtak
|
Uživam u samoći, u nagovještaju proljeća, u samoj sebi. Osećam se smireno, inspirisano, ...slobodno. Uživam u samoći... Ali raduje me pomisao da ona ima podlogu- tebe! Zbog tebe ona više ne boli. Ti je činiš trenutnom, prolaznom... Ti činiš da napokon uživam u njoj i da je volim, ...jer ne samujem više sama... |
06.03.2011., nedjelja
|
među odabranima koji imaju problema sa svojom "prijateljicom" sam i ja. od 2006 god. borila sam se sa hipertireozom,od samog početka štitnjača je bila sasvim ok ali su hormoni bili nemogući....tsh je bio 0,002....terapiju sam dobro podnosila ali najveći problem mi je predstavljalo nemoguće debljanje koje i nije baš specifično kada je u pitanju hiper,vrlo brzo sam dobila atenolol za normalizaciju rada srca a nakon dvije godine borbe uslijedila je nova dijagnoza srednja hipertenzija i naglo pogoršanje vida.unutar 4 god. postepeno mi se smanjivala terapija jer su se hormoni normalizirali a uzv je uvijek bio ok. prestala sam uzimati atenolol a tlak i vid su ok.konačno sam došla do toga,da nakon redovnog hodočaščenja po rebru dogovorim "zadnju" kontrolu za tu godinu i sa zadovoljstvom kažem TO JE TO;skoro pa zdrava! naručena na kontrolni uzv (hormoni savršeni) i tup udarac;nađeni nepravilni čvorovi...koji su odmah punktirani, s nadom da je to više-manje ok nisam ni razmišljala o rezultatu,sve do trenutka dok nije stigao poziv na rebro da se javim slijedeći dan sa uputnicom za uzv vrata i dogovor o daljnjem liječenju. strah,bijes i ljutnja....jad,što reći kad čuješ dijagnozu koja te u trenu doslovno toliko spusti da ne znaš ni kako se zoveš....zloćudni papilarni karcinom,s velikom utjehom da se još nije proširio na limfne čvorove....narednih 20 dana je bilo kao u nekom ružnom snu....ne,nisam to ja....netko drugi....mahinalno sam obavljala pretrage za operaciju i tiho se veselila što su do tada svi nalazi ok čak i oni koji su me godinama mučili (jako niski trombociti)...jesam li bila spremna? ne znam....osim što sam uspjela savladati vlastitu bol i strah otišla sam u bolnicu sa stopostotnom sigurnošću da se vračam doma svojoj kčeri...strah sam potisnula i još ga držim što dalje od sebe.....oporavak je bio sasvim solidan bez nekih tegoba,povratak doma na par dana i natrag na rebro na radijojodnu ablaciju.....4 dana pakla u izolaciji,totalna depra i ne komuniciranje sa okolinom.....vrtoglavice,mučnine....sustavno opadanje kose....vratila sam se kući 30.12. sretnija nego ikad jer ću ući u novu godinu napola zdrava ali živa.. uspjela sam,prebrodila krize,vratila se na posao i sa jako velikom željom za životom vratila se ,promijenila neke navike i više se posvetila sebi.....kontole su redovite,liječenje dugotrajno....ali isplati se,vrijedi truda....svaka bol,suza....svaki trenutak straha je učinio da budem još jača.... |
14.12.2010., utorak
|
Pišem ove riječi sa suzom u oku jer me napustila jedna jako divna osoba...1.2.1991. je umrla moja majka...Uvijek mi je bila potpora, moralna i u bilo kojem drugom smislu te riječi...uvijek je bila nasmijana, dočekala me široko otvorenih ruku, uvijek je imala toplu riječ podrške, uvijek je imala koristan savjet, uvijek je pružila ljubav svakome tko ju je želio primiti... Koliko god se čini da je bila krhka i slabašna, bila je jaka žena koja je držala sve na okupu... Borila se protiv bolesti i na poslijetku je i pobjedila, ma da se tako ne čini...ali i u poslijednjim trenutcima imala je za svakog samo lijepe riječi i nepestan osmjeh. Ostavila je neizbrisiv trag u ljudima, prijateljima... I sada si razmišljam kako sam trebala biti bolji prema njoj, i reći joj više puta MAJKO VOLIM TE , kako sam mogla u nekim stvarima puno više pomoći...i žalim što sam to morala doznati na ovako ružan način i zbog toga te molim za oprost...ali s druge strane znam da me ona za ništa ne bi krivila...znam da me voljela više od svega i znam da je htjela da budem sretna... ZAUVJEK TVOJ IVANA................**SMT** |
13.12.2010., ponedjeljak
|
Stojim i promatram te. Ležiš i uživljen u svoju knjigu kojoj gutaš sva slova jer tvoj pogled ne mrda nikud. Naslonjena uz stol pijuckam svoju kavu i guštam u prizoru koji gledam. Gledam te u polumraku sobe kroz poluotvorena vrata. Vidim tvoje lice.Brada 3-4 dana.Mmmm…Tako bi ju rado pomilovala i uživala u bockanju pod dlanom.Tvoja ugljenasto crna kosa je tako slatko razbarušena. Kao u malog slatkog dječaka. Ta pomisao mi izmamljuje osmijeh na lice.Čudim se sama sebi kako mogu izdržati a da ne privučem pozornost malo na sebe jer volim kad sam u tvom centru pozornosti.Ali i dalje mirujem i gledam te u tim razbacanim plahtama koje su još svježe tople od jutarnjeg zaigravanja. Zrake svjetlosti ti obasjavaju lice i sad je ono jasno vidljivije. A ja i dalje uživam u tim crtama. Pravim onim muškim sa još pokojom koja otkriva dječaka u tebi. Slatko. Zijevaš.Hm…Možda je ovo moja prilika.Možda je knjiga postala dosadnjikava.Riskirat ću.Ostavljam kavu sa strane.Lupnem šalicom i to ti odvrati pozornost.Gledaš me.Rastežem se poput male umiljate mačkice usput ispuštajući slatki zvuk.Namjerno to radim i kužiš me. Shvaćam to po tom tvom smiješku i tom pogledu ali svejedno uživaš..Lupneš rukom po krevetu pozivajući me.Odmahnem glavom.Pozivam ja tebe.Dolaziš ne skidajući osmjeh sa lica.Smješkamo se jedno drugom ne odvajajući pogled.Približavaš mi se i hvataš me rukama oko struka.Obožavam osjetiti tvoju toplinu.Hvatam te oko vrata a tvoje usne utiskuju poljupce po mom vratu.Divno.Božanstveno.Skačem ti u zagrljaj i hvatam te nogama oko struka.Izmjenjujemo poljupce.Vatreno.Strasno.Odnosiš me do kreveta i nježno i pažljivo spuštaš.Dodiruješ me svojim toplim rukama.Drhtim pod tobom.Milujem ti lice i ponavljam ti da te volim.Obasipaš moje tijelo poljupcima a ja ti jednako uzvraćam.Svaki poljubac rasplamsava vatru u nama.Prigušeno svijetlo u sobi i dvije sjene.Stopljene kao jedna.Ljube se i vole i pozdravljaju dan koji kao i svaki miriše na ljubav |
11.12.2010., subota
|
....Ne napreži se uzalud, jedina moja, ne širi svoje ruke ne bi li me zagrlila. Između nas je more beskraja - ne veće, ne dublje od nježnog dodira. Ali zar ti ne znaš? To je more ljubavi i ono će nas zauvijek spajati. |
21.11.2010., nedjelja
|
razmišljam veći dio dana kako da započnem,kako da napišem što je najiskrenije moguće ono što osjećam,kako da napišem kakva se bol i sreća kriju u meni,kakav strah podnosim......biram riječi,ne pogađam.....pišem i brišem (olovka!!),lomim tugu na pola samo da manje boli. dani prolaze,jedan za drugim,izmjenjuju se noć i dan,samo moja ljubav ostaje ista,iskrena i tajna......znaš....Ti sve znaš,Tebi ne moram govoriti,Tebi ne moram objašnjavati....otkrivaš me u svakoj sekundi....svaku moju misao pročitaš a da me ne moraš ni vidjeti u tom trenutku....znam,neke riječi ponavljam a davno si ih zapamtio,ali,ne zamjeraš mi.....jer....ne možeš mi zamjeriti ljubav,ne možeš mi zamjeriti što Te volim,onako iskreno,nevino....tajno,beskrajno....ponekad brinem,ali i to znaš i dovoljna je riječ,jedna riječ i sve sumnje i brige nestanu..... Slušala sam priče duge... pune sjete,pune tuge tvoj glas je bio umoran i tih... slušala sam riječi Tvoje svom toplinom duše svoje.. i jedina prihvaćala njih... obrisat ću svaku suzu Tvoju,voljet ću te uvijek i zauvijek....da mogu poklonila bi Tebi zadnju kap svoje krvi...... i dalje razmišljam o proteklim danima,o šoku i nevjerici,strahu....Ti,jedina moja misao...opet si me uhvatio za ruku i poveo na površinu,sa samo jednom jednostavnom rečenicom vratio si volju i život u mene.....rekao si,moram misliti pozitivno i onda snaga dolazi iznutra....jer i sam misliš pozitivno....i hvala Ti na tome,dao si mi snagu,vjeru,nadu....daješ mi svoju ljubav i imam li pravo tražiti više od toga? ne,naravno da ne,jer,pogazila bi ono što sam rekla a to ne želim....volim Te....volim svaki dio tebe,volim kako dišeš,Tvoj osmjeh (jesam li ti rekla da je najljepši na svijetu?),Tvoj pogled kad pitam kuda gledaš..... Kad-kad je neke riječi teško pronaći da ti dokažem da si mi uvijek u mislima... ovo je ljubav...i želim da to znaš... znaš,prisjećam se Tvojih rečenica,pitanja.....i svojih odgovora....prisjećam se razgovora o granici...ne,neću je priječi,zbog Tebe,a Ti ako ju ikada prijeđeš reci -tek onda ću je ja priječi zajedno sa Tobom.... Učiniti ću to sve za ljubav... onu koju skrivam u sebi, onu koji mi pokazuješ u malim sitnicama. Uvijek ću tu biti za Tebe... u to možeš biti siguran. Nemojmo dopustiti da pustimo ljubav.... čudan je ono bio dan (znaš na koji mislim),stresao si me kao najjača struja,dotaknuo točno tamo gdje je trebalo....ušao si moj život iz kojeg ne želim da odeš.... Zavoljela sam te onaj dan.... odtad stalno želim da te vidim... želim opet da te ljubim.... samo jedan pogled Tvojih blagih očiju bio je dovoljan da me osvoji,da mi pokaže toplinu Tvoje duše...Tvoju dobrotu....nježnost....samo jedan Tvoj osmjeh bio je dovoljan da se mojim Tijelom proširi toplina.... Svaki put želim ti reći I večeras kao i onda kad sam te vidjela kako jednostavno je voljeti nekoga poput tebe, čekati te u snovima opijena negdje gdje vlada samo naša ljubav...negdje......zauvijek.......**smt** |
18.11.2010., četvrtak
|
Budi uvijek blizu..... Budi uvijek blizu, ne ostavljaj me, svojim budnim okom pazi na mene. brani me od tuge, životnih teškoća, ...zlobne okoline, nedaća i zloća.Budi uvijek blizu, za ruku me primi, snažno me zagrli, k sebi me privini. Budi mi utjeha, budi moje sve I kad život prođe, ne ostavljaj me.Obriši mi suze, na licu mi smijeh donesi na oblake, među zvijezde, na krilima me ponesi. Nauči me što je život, što radost, a što san.Budi uvijek blizu, uljepšaj mi svaki dan. I kad život novu stranicu okrene budi uvijek blizu budi blizu mene. |
14.11.2010., nedjelja
|
....Dok spavaš...... Ova me nedjelja tako ponekad deprimira.Sve se nekako stiša.Svi se povuku nekamo i nigdje nikoga nema.A ja bi se samo htjeo naći u tvom zagrljaju.Osjećati tvoje ruke u svojoj dok šetamo i usput se darivamo slatkim poljupcima. Jedva čekam dan kada ću ove postove, koji su prožeti čežnjom i iščekivanjem..., čitati sa jednim velikim osmjehom jer ću znati da je došao kraj tome.Draga moja, neopisivo je to koliko bi htjeo biti s tobom i imati te svaki dan uz sebe.Ne prođe ni jedna sekunda a da ne pomislim na tebe.I kad nisi u prvom planu mojih misli uvijek si tu negdje u podsvijesti i istrčiš u prvi plan i ostaješ tamo duuugo.Kad pomislim na zadnji put kad smo se vidjeli ne mogu vjerovati da smo bili zajedno jer je sve tako brzo proletjelo.Jednostavno, 24 sata dnevno s tobom je premalo.Volim te.Toliko se posebno osjećam kad sam s tobom.Kad shvatim da si pored mene i da te mogu poljubiti i zagrliti.Obožavam taj osjećaj.Volim slušati tvoj glas, tvoje riječi pune ljubavi. Kad sam s tobom kao da sam na nekom drugom planetu.Kad se legnem pored tebe i osjetim toplinu tvog tijela poželim se stopiti s tobom i da budemo jedno.Ah….Koji osjećaji vladaju samnom kad ovo pišem i kad se svega toga prisjećam. Kao da lebdim. VOLIM TE. SVAKIM DANOM SVE VIŠE!!!! |
|
Zaustavi mi bol............. Zelim da ponovno zagrlim tamu sa sjecanjima Osjetim sum svemira... Zaljubih se u dodir sna... ...Da li osjecas.? Prazno je polje unutar nas… Nestale su rijeci...zasutjele gore… Tko sam ja.? Jesam li ogrozd u tvojim ustima.? Kako zadrzati kap rose na dlanu? Zvuk juzne bure u pogledu.? Bjeg lutalice u oku.?. Zastijenjeno je sjecanje (u meni).. Zadrzani valovi mora na obali... Ponovno sam zelio uhvatiti vihor Zaustaviti kisu... Pokusao sam ploviti razbjesnjelim morem… Zaustaviti lavinu i spremiti osjecaje... ”Nastavljaam dalje sam…” Ali nisam sam… Sa tobom sam u mislima Mogu li biti uspomena? Zaustavi mi bol u novom svitanju... Gdje je skrivena slika tvog lika… Rijeci nestale u vihoru Jauci siromaha na pustoj ulici ljubavi… Zaustavi mi bol satkanu sa tvojim usnama Budenjem strasti na zitnim poljima sna Gdje si? Zaustavi mi bol rukama praznog dodira… Pregrstem neispisanih uzdaha u tvojoj kosi Zaustavi mi bol, pogledom zelenih jezera Dodirom noci na srusenim liticama zivota… Gdje si? Pojavi se kao Neptun iz morskih dubina Skriven u oblacima mog sljepila Zavit plastom nedostiznih zelja... Zaustavi mi bol… U susretu nepoznatog dodira trazim te… Gdje si.? |
|
Oaza ljubavi!........... Spustila se noć,prekrivena sjajem, Ukrašena zvijezdama kao dragim kamenjem, Naslonjen na prozoru gledam njezinu ljepotu, Njezinu beskrajnost i vječnu slobodu.Gledajući kako zvijezde trepere,Mislima sam lagano odlepršao do tebe, One su me podsjetile da tvoje oči,Na njihovu ljepotu poput ove noći… Od kad su se naši putovi razdvojili, Kao da su mi dušu rastvorili, Izgubljen i otuđena od svih, Još uvijek nedostaješ mi… U srcu su se nastanili hladni vjetrovi i kiše,Ali ova ljubav još uvijek za tebe diše,Jer kome da je na ovom svijetu dam,Kad samo tebi pripada?Ti si moja uvala,gdje se najljepši suton rađa,Moja skrivena i najprostranija oaza, Ti si moj san poslije teškog dana, Moj posljednji dah,kad me napusti snaga. I kako sad da krenem dalje bez tebe, Kako da ostanem svoj,kad si ti dio mene, Gdje da usidrim svoj brod,kada luke nema, Gdje da pronađem mir ispod ovog neba? Kako ću bez tebe,kad si mi ti bila sve, Moj smisao,moje nadanje?... Kako da ovu bol izliječim, Kad svaka ulica,svaki kutak na tebe me podsjeti?Vjerojatno ne shvaćaš koliko je ljubavi u meni, Koliko je mojih osjećaja upućeno prema tebi, Ali ni to ti ne mogu zamjeriti,niti želim, Jer ti si moja radost,moja sreća u nesreći… I dok ne dođe naše novo svitanje, Ja ću te čekani na proplanku naše uvale, Tamo gdje se najljepši suton rađa, Tamo gdje je moja ljubav,gdje najljepša oaza… |
